Greške koje su me naučile: Kad gravura ne ide po planu

U mojoj radionici svaki komad drveta nosi priču. Ali ponekad — priča ne ide kako smo je zamislili. I to je u redu.

Kad se sve zakomplicira…

Sjećam se jedne narudžbe za rođendan. Klijent je želio gravuru obiteljske fotografije — osmijeh, zagrljaj, trenutak pun ljubavi. Sve je bilo spremno: motiv, drvo, emocija. Ali u zadnjem koraku, laser je "preskočio" liniju. Umjesto savršenog poklona, ostala je greška. Prva reakcija? Frustracija. Druga? Tišina. Treća? Nova ideja.

Umjesto da bacim komad, sjela sam i gledala ga. Greška je bila tu, ali i dalje je nosio emociju. Dodala sam novi element —  koji je "zagrlio" grešku i pretvorio je u dio dizajna. Klijent je bio oduševljen. Rekao je: "Ovo je još ljepše nego što sam zamislio."

Što sam naučila:

Greška nije kraj — nego prilika za prilagodbu, kreativnost i iskrenost.

Komunikacija spašava dan — kad iskreno kažeš što se dogodilo, dobiješ još više povjerenja.

Backup je zlata vrijedan — od tada uvijek imam rezervni komad drveta spreman.

Savršenstvo nije cilj — emocija je ono što ostaje.

Najčešće greške koje se dogode:

• Krivi font ili veličina teksta

• Neusklađen motiv s oblikom drveta

• Tehnička greška lasera (preskok, pregrijavanje, nepreciznost)

• Promjena želja u zadnji tren

• Nevidljivi detalji koji se ne graviraju dobro

Ali svaka greška me podsjetila:

Da radim s emocijom. Da stvaram nešto što nije serijska proizvodnja. Da je svaka gravura — drugačija. I da ponekad, baš greška napravi komad posebnim.

U jednoj narudžbi, gravura se malo "pomaknula" u kut. Htjela sam je ponoviti, ali klijent je rekao: "Ne diraj. To je baš kako treba biti. Kao život — ne savršen, ali iskren."

Zato danas, kad nešto ne ide po planu, ne paničarim. Zastanem. Pogledam drvo. I pitam ga — što želiš postati?

Jer u KLTT ART radionici, greške nisu kraj. One su početak nečeg novog. Nečeg iskrenog. Nečeg što ima dušu.